Ono što crnogorsko državno tužilaštvo, prema sopstvenim tvrdnjama, ne može da uradi tri godine, redakcija dnevnog lista „Dan” uspjela je za deset minuta: u jednoj od država iz okruženja pronašli smo potencijalnog zaštićenog svjedoka u postupku za ubistvo urednika „Dana” Duška Jovanovića i s njim napravili intervju povodom njegovih saznanja o tom zločinu.
Iz tužilaštva su 2015.godine, kada se prvi put pojavila informacija o postojanju zaštićenog svjedoka koji je dao izjavu predstavnicima Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare, saopštili da ne znaju gdje se on nalazi. Potom je iz tužilaštva poslata zamolnica jednoj stranoj zemlji da se omogući saslušanje te osobe, ali po tom pitanju ništa nije urađeno. Onda je tužilaštvo od crnogorske Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare zatražilo da ona sazna i dostavi im podatak gdje se taj čovjek nalazi. On do današnjeg dana nije saslušan iako državni organi Crne Gore imaju podatke gdje se nalazi.
Potencijalni zaštićeni svjedok je saopštio da su mu ljudi koji su brinuli o njegovoj fizičkoj bezbjednosti dok je bio zaštićeni svjedok u jednom drugom postupku u Podgorici pokazali policijskog inspektora koji je nekoliko sati nakon ubistva Duška Jovanovića odvezao u Bar, na sigurnu lokaciju, Vuka Vulevića, Damira Mandića i Armina Mušu Osmanagića, a ponudio je i druge detalje o tom zločinu.
Prije susreta sa ekipom „Dana”, potencijani zaštićeni svjedok bio je vrlo oprezan u biranju mjesta sastanka. U kratkom razgovoru preko telefona kazao nam je da će mjesto sastanka odrediti čim dođemo u grad u kome sada živi, pritisnut mukama svakodnevnog života, ali i teškog tereta koji nosi usled detaljnih saznanja o zločinima mafije u Crnoj Gori proteklih decenija.
Zbog spremnosti da te detalje predoči istražnim organima, njegov život je već godinama ozbiljno ugrožen.
Bio je meta napada prije nego što je napustio Crnu Goru. Sada svaki dan provodi u strahu i veoma dobro pazi gdje ide i s kim se viđa. Telefon koristi što je moguće manje. Zbog ugroženosti, prešao je u jednu od država u okruženju, ali mu je život i tamo, kako kaže, postao pravi pakao, iz koga se ne nazire izlaz. Strah je postao njegova svakodnevica, teško breme od koga se ne može osloboditi. Ne krije bol dok priča o tome da najbližim rođacima sastanke zakazuje daleko od grada, kako njihove živote ne bi doveo u opasnost.
Dok pristiže na dogovoreno mjesto, uočavamo nervozu i napetost kod njega, evidentne u svakom njegovom pokretu. Mjesto koje je odabrano za susret je van grada, daleko od gradske buke i od očiju znatiželjnika. Pali cigaretu za cigaretom dok nam priča o svojim saznanjima o surovim ubistvima u Crnoj Gori, a posebno je uznemiren kada se pomene ubistvo Duška Jovanovića.
Saznanje da je na meti mafije jer je spreman da govori o njenim mnogobrojnim zločinima, zbog čega život provodi u bjekstvu i strahu, unijelo je trajni nemir u njegovu dušu. Međutim, najviše je razočaran nezainteresovanošću crnogorskog tužilaštva, koje, iako već tri godine zna da je spreman da svjedoči, ne pokazuje interesovanje da stupi u kontakt s njim i čuje šta ima da kaže. Ipak, potencijalni zaštićeni svjedok u slučaju ubistva Duška Jovanovića kaže da je i to razumljivo jer državni organi pokušavaju da sakriju ulogu nekog moćnika u Crnoj Gori u tom zločinu.
– Vjerujem da je ubistvo Duška Jovanovića naručeno u Crnoj Gori. Sve što govorim je istina i stojim iza svake svoje riječi. Ja ne tražim bilo kakav novac, niti bilo kakvu uslugu za ovo. Smatram da je to moja ljudska dužnost – istakao je naš sagovornik.
Iznenadna buka ispred kafića na trenutak prekida naš razgovor, a na licu našeg sagovornika jasno se očitava zabrinutost. Ipak, sve se brzo smirilo i razgovor je nastavljen.
– Crnogorsko državno tužilaštvo ili neki drugi državni organ nikad nijesu kontaktirali sa mnom ovim povodom iako sam prije tri godine Komisiji za praćenje istraga o napadima na novinare u Crnoj Gori dao izjavu o tome. Nije mi poznato da su me tražili radi saslušanja – kazao nam je potencijalni zaštićeni svjedok.
On je naglasio da je apsolutno spreman da o svemu razgovara sa predstavnicima crnogorskih istražnih organa, uz uslov da se razgovor ne odvija u Crnoj Gori.
– Već tri godine čekam da se jave. Ja sam Komisiji dao izjavu 2015.godine – podsjeća naš sagovornik.
On je kazao da je od državnih organa obaviješten da za njim nije raspisana nikakva potjernica, niti ga bilo ko potražuje zbog sumnje da je izvršio neko krivično djelo.
– Državni organi Crne Gore, da hoće, lako bi mogli da dođu do mene, to jest da stupe u kontakt sa mnom. Vjerujem da tužilaštvo, ANB i policija odlično znaju gdje sam. S obzirom da znaju gdje sam, postavlja se logično pitanje zašto rade to što rade. Po mom sudu, oni kriju nekoga, to jest štite nekoga. Znaju sve, i ko je i šta je, ali neće ništa da urade. A u Crnoj Gori se zna ko kosi, a ko vodu nosi – kazao je potencijalni zastićeni svjedok.
Na podsjećanje da se danas navršava 14 godina od ubistva Duška Jovanovića, on je rekao da nam može saopštiti neke važne detalje o tom zločinu, ali da ima još detalja o kojima bi pričao samo sa predstavnicima istražnih organa.
– Kada sam saznao za ubistvo Jovanovića, razmišljao sam o motivima i o tome ko su počinioci. Detalje sam kasnije saznao. Ja sam bio zaštićeni svjedok u jednom drugom postupku i lica koja su me tada obezbjeđivala pokazala su mi čovjeka koji je pomogao ubicama da nakon izvršenja zločina pobjegnu policijskim automobilom u Bar. Pobjegli su Damir Mandić, Armin Osmanagić i Vuk Vulević. U pitanju je policijski funkcioner. Jednog kišnog dana tokom 2008.godine, ja i ljudi koji su bili u mojoj pratnji bili smo u centru Podgorice. U jednom trenutku, na ulici se pojavio čovjek za koga sam kasnije saznao da je Jovanovićeve ubice odvezao u Bar. Jedan od ljudi iz moje pratnje mu se javio, a kasnije je to učinio i drugi. Ja sam namjeravao da odem do obližnje zlatare, ali nijesam ušao jer je jedan od njih tražio da ne ulazim, Kada smo se vratili do automobila, jedan od momaka iz moje pratnje pitao me je jesam li prepoznao tog čovjeka – ispričao nam je potencijalni svjedok.
On je odgovorio da ne zna o kome se radi, na šta mu je policajac iz njegove pratnje rekao da je taj čovjek policijskim vozilom odvezao ubice Duška Jovanovića iz Podgorice u Bar. Redakciji „Dana” su poznata imena osoba o kojima govori zaštićeni svjedok, ali ih nećemo objavljivati kako ne bismo ugrozili istragu.
– Naravno, i sada bih prepoznao tog čovjeka. On je policajac, to mi je tada potvrđeno. To su mi rekla dvojica policajaca koji su tada bili sa mnom, tako da sam ubijeđen u to. Ja sam bio u zatvoru u maju 2004.godine i tada me je jedan zatvorenik u neobaveznom razgovoru pitao poznajem li Vuka Vulevića. Rekao sam da ga poznajem, a on mi je rekao da se Vulević vratio iz inostranstva i da vježba gađanje na Ćemovskom polju – kazao je potencijalni zaštićeni svjedok.
On je istakao da je sve ovo i ranije htio da predoči nadležnim organima u Crnoj Gori, ali tadašnji specijalni tužilac Stojanka Radović, kako tvrdi, nije bila zainteresovana.
– Ona mi je otvoreno rekla da to slučajno negdje ne pomenem. Ona i ja smo se sastajali više puta. Detalje koje sam vama predočio iznio sam joj nakon što sam svjedočio u jednom drugom postupku. Ona je dolazila kao da me obiđe, i kada sam joj rekao sve što znam, ona mi je kazala da ćutim. Rekla mi je: „Nećemo to sada jer mnogo komplikovano da svjedočiš i tamo i ovamo. Vidio sam da nju to prosto ne interesuje – ispričao nam je potencijalni zaštićeni svjedok.
On je kazao da mu je bezbjednost sada ugrožena, da se stalno seli i da život kakvim sad živi nikome ne bi poželio.
Naš sagovornik tvrdi da su ga ljudi iz crnogorskom tužilaštva obmanuli u vezi sa svjedočenjem u jednom drugom postupku.
– Nijesu ispunili ono što su mu obećali u zamjenu za svjedočenje. Na kraju, nakon svjedočenja kojim sam ugrozio i sebe i porodicu, od države ništa. Ja ću izjavu da dam uvijek, ali ne u Crnoj Gori. Nema šanse, tamo se ne osjećam sigurno. Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković treba da omogući da budem saslušan. Molim ga i da se založi da mi budu vraćena lična dokumenta koja su mi oduzeta u Crnoj Gori – kazao je potencijalni zaštićeni svjedok u slučaju ubistva urednika „Dana”.
Govoreći o motivima da svoja saznanjima o ubistvu Jovanovića predoči crnogorskom tužilaštvu, on je rekao da je vođen isključivo ljudskim razlozima.
– To ne činim ni zbog finansijske pomoći, niti zbog nekih usluga. To nijesam tražio nikad u životu. Vođen sam ljudskim motivima, pa kome bilo pravo, kome bilo krivo. Iza svojih riječi čvrsto stojim – istakao je naš sagovornik.
Kada su u pitanju inspiratori i nalogodavci ubistva Duška Jovanovića, on vjeruje da je sve došlo iz Crne Gore i da u tom zločinu nije učestvovao niko sa strane.
– Duško Jovanović je ubijen zbog pisanja, kao što su u Srbiji zbog toga nastradali Slavko Ćuruvija i Milan Pantić. Sve zbog pisanja – naglasio je naš sagovornik.
On je uvjeren da bi nakon eventualnog povratka u Crnu Goru gotovo sigurno nastradao.
– I to od države ili kriminalaca, a možda i od obje strane. Ako među njima uopšte ima razlike, a mislim da je nema. Kada sam napustao Crnu Goru, jurili su me čak i helikopterom, angažovali su na stotine policajaca. Pitam se zašto i zbog čega – kazao je naš sagovornik.
Kako je dodao, prijetnje sada ne dobija zato što ti krugovi ne znaju gdje se trenutno nalazi, a da znaju gdje je, sigurno bi dobijao prijetnje.
– Možda je to samo zatišje pred buru. Vidjećemo – zaključio je potencijalni svjedok u slučaju ubistva urednika „Dana” Duška Jovanovića.
Nikola Marković
Marko Vešović
Foto: Srđa Boljević

Neće da nađu krivce

Po mišljenju našeg sagovornika, uprkos njegovim razgovorima sa Stojankom Radović i izjavi koju je dao predstavnicima Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare, jasno je da crnogorski državni organi ne žele da krivci za ubistvo Jovanovića budu privedeni pravdi.
– Odnos Stojanke Radović prema meni je bio takav da riječi prosto nemam. Ništa od onoga što je najavila nije mi dato – rekao je mogući svjedok u slučaju ubistva urednika „Dana”.
On kaže da je nakon svjedočenja odlučio da ga više niko ne prati jer je u Službi za zaštitu svjedoka vladao pravi javašluk.
– Toliko su se neozbiljno ponašali da sam bio sigurniji bez njih nego s njima – kazao je naš sagovornik.


Dvostruki aršini

Naš sagovornik ističe da je prosto nevjerovatno da ga crnogorsko tužilaštvo smatra kredibilnim svjedokom u jednom slučaju, a u drugom ne.
– O tome sam puno razmišljao. Ne znam ništa definitivno, ali vjerujem da u stvari štite nekog moćnog iz vlasti i kriminala. A u Crnoj Gori se sve dobro zna, a posebno ko je moćan i ko se pita – zaključio je naš sagovornik.